U današnje vrijeme, škola, tačnije obrazovanje, predstavlja jedan od najbitnijih funkcija u životu svake mlade osobe. Cilj obrazovanja je sticanje znanja i vještina koje će im pomoći tokom života. Ovaj cilj učenici ostvaruju tehnikama učenja i praktičnog usavršavanja. Najveću ulogu u ostvarivanju ovog cilja imaju prosvjetni radnici koji predstavljaju stručno i pedagoški osposobljeno lice na kojima je velika odgovornost. Od njih se očekuje da sve svoje stečeno znanje i vještine prenesu na učenike, bili oni u školi ili na fakultetu.
Da bi se ovaj cilj u obrazovanju ispunio, potrebna je da se uspostavi kvalitetna veza na relaciji nastavnik-učenik. To se prvenstveno zasniva na komunikaciji koje je jako bitan faktor u ovom slučaju. Razvoj komunikativnih sposobnosti se danas sve više pokazuje kao ključni cilj i očekivani efekat vaspitanja i obrazovanja mladih. U vaspitno-obrazovnom procesu, nastavnici imaju glavnu ulogu. U ovom procesu, oni imaju ulogu koordinatora, savjetnika i vođe za mnoge stvari koje učenike očekuju tokom školovanja. Oni treba da budu primjer dobre komunikacije i uspješnosti riješavanja svih prepreka tokom života, bile one zasnovane na znanju ili na vještinama.
Zadatad nastavnika je da unaprijed ima pripremljen plan za određeni period i nastavnu jedinicu. Pored plana, on takođe treba da bude pripremljen za rad sa učenicima, tačnije da ima dovoljno informacija koje su bitne i neophodne učenicima.
Nastavnik kao vođa, odnosno predvodnik neke grupe učenika, treba da ima jednak i korektan odnos sa svim učenicima. Ovakvim postupanjem, on će kod svakog učenika ponaosob stvoriti povjerenje kao i želju za usvajanjem znanja i vještina. Svoje učenike, treba posmatrati kao mlade osobe kojima je potrebna njegova pomoć kako bi stekli znanje, sposobnosti i vještine koje će im pomoći tokom života. Isto tako, kao i svaki pedagoški radnik, on treba da ima plan i skicu svog rada. Kroz etape, pomoću nastavnih metoda, on treba da se posveti svakon nastavnoj temi i sadržaju. Ukoliko je potrebno, uvijek postoji mogućnost promjene tog istog plana u vidu ponavljanja ili proširivanja nastavog sadržaja.
Kada nastavnik napravi plan za neku nastavnu jedinicu, on treba da izabere adekvatne ali i zanimljive nastavne metode koje će kako njemu tako i učenicima pomoći da što prije i bolje ostvare rezultate u vidu usvajanja gradiva. U svakom vidu obrazovanja, nastavnik svakako ima tešku ulogu koja ne zavisi samo od njegoe volje i mogućnosti. Mnogo toga zavisi od samih učenika. Ako učenici nisu zainteresovani za nastavnikovo izlaganje kao i samu nastavnu jednicu, nastavnik mora da mjenja koncept časa koji automatski mjenja sve njegove planove. Ako je nastavniku stalo do toga da učenike zainteresuje pa i nauči nečemu, on će pronači način. Isto tako, ako nastavniku nije stalno, on će se i dalje držati svog plana i samim tim će zanemariti i učenike a i uskratiće im znanje.
Dobar plan nastavnog časa može dati samo dobre efekte i rezultate. Učenici se prvenstveno trebaju upoznati sa nastavnog temom. Da bi se neka nastavna tema usavršila, potrebno je da bude iznešena na što lakši i jednostavniji način. Natsavnik treba da se prilagodi učenicima i samim tim da im olakša razumijevanje i usvajanje određenog gradiva. Ako nastavnik nije siguran da je gradivo utvrđeno, on će ga ponoviti ili čak obraditi ispočetna. Jedna od mana ovog poteza nastavnika je svakako gubitak vremena.
Svaki nastavnik je dužan da zajedno sa učenicima ponovi nastavnu temu, odnosno njen sadržaj. To može da se odradi na više načina. Neki od njijh su: grupno ponavljanje, pojedinačno ponavljanje ili pismena provjera u vidu kontrolnog rada ili testa. Metoda provjere je nastavnikova odluka.
Takođe, pored metoda koje nastavnik koristi pri prenošenju i provjeri znanja, on takođe bira i svoj pristup prema učenicima. U svakom slučaju, nastavnik je autoritet. Na učenicima je da li će nastavnika prihvatiti kao autoritek kao i to kakav odnos će imati prema njemu. Ako je odnos na relaciju nastavnik-učenik dobar, dobri su i rezultati. Mnogi učenici će se složiti da je nastavnik bitna uloga u njihovom daljem obrazovanju pa i u životu uopšteno. Pored nastavnog sadržaja, nastavnici svojim učenicima daju i životne lekcije kojih će se sjećati i pridržvati. Kao što učenici poštuju nastavnika, tako i nastavnik treba da poštuje učenika. Pod tim se podrazumijeva odnos gdje nastavnik pomaže učeniku da usvoji gradivo. Takođe je jako bitno da nastavnik uvažava kritike, prijedloge i ideje od strane učenika. Na ovaj način bi se mogao popraviti i unaprijediti uspjeh učenika. Tada bi i jednoj i drugoj strani bilo lakše, kako učenicima, tako i nastavnicima.
U prošlosti, prosvjetni radnici su bili dosta veći autoritet nego sad. Odnos na relaciji nastavnik-učenik je bio dosta drugačiji. Učenici nisu imali pravo na riječ i mišljenje. Nastavnik je bio dosta strog i sa učenicima je imao sa poslovan odnos. To je bila odlika i slika tipične tradicijonalne škole. Međutim, u današnje vrijeme, dosta toga se promijenilo. Da li zbog smjene generacija ili zbog napredka tehnologije, još je pitanje. Najveća promjijena je prelaz sa tradicijonalne na savremena škole kao i njene načine obrazovanja. Tada se mjenjaju i pristupi prema učenicima kao i same nastavne metode. Pomoću novih tehnoloških sprava koje posjeduje skoro svaka obrazovna ustanova, obrazovanje je postalo dosta zanimljivije i lakše. Ali ono što je najviše važno, a to je da je dosta drugačiji i bolji odnos pedagoških radnika i učenika.
Svaki prosvjetni radnik, bio on učitelj, nastavnik ili profesor, pored svoje obrazovne funkcije, treba uspostaviti i prijateljski odnos sa učenicima. Tokom školovanja, učenici provode podjednako vrijeme sa nastavnicima kao i sa roditeljima. Svaka osoba koja započinje svoje školovanje, već od svoje sedme godine skoro svaki dan provodi sa pedagoškim radnicima. Oni, kao i roditelji, imaju veliki ulogu u odrastanju i formiranju svake mlade osobe. Upravo zbog toga, bitno je da svaki učenik ima poštovanja prema nastavniku kao i prema roditelju.
Da bi se ovaj cilj u obrazovanju ispunio, potrebna je da se uspostavi kvalitetna veza na relaciji nastavnik-učenik. To se prvenstveno zasniva na komunikaciji koje je jako bitan faktor u ovom slučaju. Razvoj komunikativnih sposobnosti se danas sve više pokazuje kao ključni cilj i očekivani efekat vaspitanja i obrazovanja mladih. U vaspitno-obrazovnom procesu, nastavnici imaju glavnu ulogu. U ovom procesu, oni imaju ulogu koordinatora, savjetnika i vođe za mnoge stvari koje učenike očekuju tokom školovanja. Oni treba da budu primjer dobre komunikacije i uspješnosti riješavanja svih prepreka tokom života, bile one zasnovane na znanju ili na vještinama.
Zadatad nastavnika je da unaprijed ima pripremljen plan za određeni period i nastavnu jedinicu. Pored plana, on takođe treba da bude pripremljen za rad sa učenicima, tačnije da ima dovoljno informacija koje su bitne i neophodne učenicima.
Nastavnik kao vođa, odnosno predvodnik neke grupe učenika, treba da ima jednak i korektan odnos sa svim učenicima. Ovakvim postupanjem, on će kod svakog učenika ponaosob stvoriti povjerenje kao i želju za usvajanjem znanja i vještina. Svoje učenike, treba posmatrati kao mlade osobe kojima je potrebna njegova pomoć kako bi stekli znanje, sposobnosti i vještine koje će im pomoći tokom života. Isto tako, kao i svaki pedagoški radnik, on treba da ima plan i skicu svog rada. Kroz etape, pomoću nastavnih metoda, on treba da se posveti svakon nastavnoj temi i sadržaju. Ukoliko je potrebno, uvijek postoji mogućnost promjene tog istog plana u vidu ponavljanja ili proširivanja nastavog sadržaja.
Kada nastavnik napravi plan za neku nastavnu jedinicu, on treba da izabere adekvatne ali i zanimljive nastavne metode koje će kako njemu tako i učenicima pomoći da što prije i bolje ostvare rezultate u vidu usvajanja gradiva. U svakom vidu obrazovanja, nastavnik svakako ima tešku ulogu koja ne zavisi samo od njegoe volje i mogućnosti. Mnogo toga zavisi od samih učenika. Ako učenici nisu zainteresovani za nastavnikovo izlaganje kao i samu nastavnu jednicu, nastavnik mora da mjenja koncept časa koji automatski mjenja sve njegove planove. Ako je nastavniku stalo do toga da učenike zainteresuje pa i nauči nečemu, on će pronači način. Isto tako, ako nastavniku nije stalno, on će se i dalje držati svog plana i samim tim će zanemariti i učenike a i uskratiće im znanje.
Dobar plan nastavnog časa može dati samo dobre efekte i rezultate. Učenici se prvenstveno trebaju upoznati sa nastavnog temom. Da bi se neka nastavna tema usavršila, potrebno je da bude iznešena na što lakši i jednostavniji način. Natsavnik treba da se prilagodi učenicima i samim tim da im olakša razumijevanje i usvajanje određenog gradiva. Ako nastavnik nije siguran da je gradivo utvrđeno, on će ga ponoviti ili čak obraditi ispočetna. Jedna od mana ovog poteza nastavnika je svakako gubitak vremena.
Svaki nastavnik je dužan da zajedno sa učenicima ponovi nastavnu temu, odnosno njen sadržaj. To može da se odradi na više načina. Neki od njijh su: grupno ponavljanje, pojedinačno ponavljanje ili pismena provjera u vidu kontrolnog rada ili testa. Metoda provjere je nastavnikova odluka.
Takođe, pored metoda koje nastavnik koristi pri prenošenju i provjeri znanja, on takođe bira i svoj pristup prema učenicima. U svakom slučaju, nastavnik je autoritet. Na učenicima je da li će nastavnika prihvatiti kao autoritek kao i to kakav odnos će imati prema njemu. Ako je odnos na relaciju nastavnik-učenik dobar, dobri su i rezultati. Mnogi učenici će se složiti da je nastavnik bitna uloga u njihovom daljem obrazovanju pa i u životu uopšteno. Pored nastavnog sadržaja, nastavnici svojim učenicima daju i životne lekcije kojih će se sjećati i pridržvati. Kao što učenici poštuju nastavnika, tako i nastavnik treba da poštuje učenika. Pod tim se podrazumijeva odnos gdje nastavnik pomaže učeniku da usvoji gradivo. Takođe je jako bitno da nastavnik uvažava kritike, prijedloge i ideje od strane učenika. Na ovaj način bi se mogao popraviti i unaprijediti uspjeh učenika. Tada bi i jednoj i drugoj strani bilo lakše, kako učenicima, tako i nastavnicima.
U prošlosti, prosvjetni radnici su bili dosta veći autoritet nego sad. Odnos na relaciji nastavnik-učenik je bio dosta drugačiji. Učenici nisu imali pravo na riječ i mišljenje. Nastavnik je bio dosta strog i sa učenicima je imao sa poslovan odnos. To je bila odlika i slika tipične tradicijonalne škole. Međutim, u današnje vrijeme, dosta toga se promijenilo. Da li zbog smjene generacija ili zbog napredka tehnologije, još je pitanje. Najveća promjijena je prelaz sa tradicijonalne na savremena škole kao i njene načine obrazovanja. Tada se mjenjaju i pristupi prema učenicima kao i same nastavne metode. Pomoću novih tehnoloških sprava koje posjeduje skoro svaka obrazovna ustanova, obrazovanje je postalo dosta zanimljivije i lakše. Ali ono što je najviše važno, a to je da je dosta drugačiji i bolji odnos pedagoških radnika i učenika.
Svaki prosvjetni radnik, bio on učitelj, nastavnik ili profesor, pored svoje obrazovne funkcije, treba uspostaviti i prijateljski odnos sa učenicima. Tokom školovanja, učenici provode podjednako vrijeme sa nastavnicima kao i sa roditeljima. Svaka osoba koja započinje svoje školovanje, već od svoje sedme godine skoro svaki dan provodi sa pedagoškim radnicima. Oni, kao i roditelji, imaju veliki ulogu u odrastanju i formiranju svake mlade osobe. Upravo zbog toga, bitno je da svaki učenik ima poštovanja prema nastavniku kao i prema roditelju.